Pokažite zube, nećete se pokajati

Pokažite zube, nećete se pokajati

Uvek sam za mirno rešavanje sukoba, međutim, vremenom se pokazalo da ukoliko težite ka tome, nekad ćete zaista delovati kao da vam fali samopoštovanja. Sa nekim ljudima morate bahatije – tužno ali istinito. U tim situacijama pokažite zube. Ako želite da znate zašto to preporučujem, nastavite sa čitanjem.

 

Samopoštovanje kao osnova

 

Ako ste po prirodi mirnija osoba, bez ikakvih sklonosti ka dramatizovanju i svađama, verovatno izbegavate sukobe po svaku cenu. Ukoliko je to nemoguće, “pravite se mrtvi” i time verovatno još više potpirujete gnev drugih učesnika diskusije. To u većini slučajeva može biti super, jer znate da smirite situaciju. Sa druge strane – da li se odustajanje od problema uopšte računa kao njegovo rešavanje? Nekad je potrebno uhvatiti se u koštac sa problemom. To nije najlakša stvar na svetu, ali može biti korisno na duge staze.

[ctt template=”7″ link=”KoVe8″ via=”yes” ]Nekad je potrebno uhvatiti se u koštac sa problemom. [/ctt]

Ne dajte na sebe. Ako dozvolite da vas neko svaki put “pobedi” u diskusiji, ako bez borbe predate rat, šta činite sami sebi? Nisam ljubitelj drame, niti je podržavam, ali drama i pokazivanje svog stava kod mene su skroz na različitim krajevima sveta. Zapravo, ulazak u raspravu nekad je pokazatelj samopoštovanja. Ona dečja “pametniji odustaje” ne važi uvek.

Noj
Sakrivate glavu u pesak? Suočite se!

U svom tekstu 3 stvari kojima nas uče životni padovi sam pričala malo više na temu samopoštovanja i njegovog značaja. Obavezno pogledajte taj tekst, da se podsetite zašto je to tako važno.

Samo vas gledam i pitam se dokle ćete

 

Okej, zaključili smo da niste konfliktna osoba. Šta sad? Gore od totalnog izostanka reakcije sa vaše strane su svakako:

  • skupljanje besa do tačke eksplozije i
  • pasivna agresija.

Pod ovim prvim podrazumevam situaciju koju je sigurno svako od nas iskusio – kada tolerišete nečije nedolično ponašanje sve dok ne dođe do kulminacije, i vi jednostavno eksplodirate. Psovke, vikanje,  raskidi, i slično. Ova reakcija je obično impulsivna i izaziva kajanje, uz obavezno “Šta sam sve mogao/la reći, a nisam”.  Ukoliko vas interesuje da čitate više o toleranciji, svratite do mog teksta Zašto smo tolerantni?.

 

Samo vas posmatram
“Samo te gledam i pitam se dokle ćeš”

Pasivna agresija je toliko značajna tema, da bih o njoj samoj mogla ceo tekst napisati, ali sada ću samo ukratko. Prvo da kažemo o čemu se radi.

Pasivna agresivnost gotovo da je“ talenat“, sposobnost jednoga broja ljudi da  ljutnju prebace na druge, tako da sama osoba nikada nije otvoreno ljuta i agresivna, ali čini, svojim ponašanjem, da se okolina oseća iritirano i napadnuto. Njenu osnovu čini osujećenje, gnev i zavist. (Psiholog.ba)

Sigurno ste ovu pojavu i sami osetili na svojoj koži, a možda i sami je manifestovali, a da niste ni bili svesni. Bilo kako bilo , nema potrebe da prikriveno reagujete/ne reagujete na stvari koje vam ne odgovaraju u tuđem ponašanju, već da otvoreno porazgovarate ili, ako je pogodno – pokažete zube!

Pokažite zube!

 

Dolazimo do srži ovog teksta. Sve je do sada bilo u vezi sa pitanjem “Zašto”. Postanimo sad praktičniji i zapitajmo se “Kako”. Kako pokazati zube, a ne ispasti nekulturan, neartikulisan i sve samo ne empatičan.

Uradite ovo:

  • identifikujte problem u komunikaciji,
  • ukažite sagovorniku gde je “kamen spoticanja”,
  • iznesite argumente.

Nemojte:

  • gaziti svoje reči,
  • ići linijom manjeg otpora,
  • dozovoliti da vas neko tretira kao manje vrednog.

Neka vam ove stavke služe kao polazne tačke u procesu raščišćavanja odnosa. Takođe, važno je da prepoznate kada treba da stanete. Ukoliko posle nekog vremena vidite da efekta nema, odustanite! Samo nemojte odustati odmah.

[ctt template=”7″ link=”bNDx4″ via=”yes” ]Važno je da prepoznate kada treba da stanete.[/ctt]

Na kraju

 

Poenta tekst je bila da ukaže na drugu perspektivu iz koje možete da sagledate stvari. Možda vaš način rešavanja problema ili ostvarivanja ciljeva nije i najbolji način. Možda je treba da uradite eksperiment – probajte u nekim situacijama zaista da pokažete borbenost. Ostaje vam samo da posmatrate reakcije i efekte.

Želela bih da znam koje su to situacije kada vi obično pokažete zube? Pišite mi u komentaru!

Ako vam je ovaj tekst bio koristan podelite ga na društvenim mrežama. ne zaboravite da ga pošaljete i nekom prijatelju, ako mislite da će mu poslužiti.  Hvala na čitanju.

Kristina Vuković

Follow:
Kristina Vuković
Kristina Vuković

Volim da putujem i da čitam knjige. Nekad i previše. Apsolventkinja Ekonomskog fakulteta u Beogradu, digitalni marketar po zanimanju. Dobrodošli na moj mali blog.

Find me on: Web | Twitter/X | Instagram | Facebook

Share:

2 Comments

  1. Marijana Hoffmann
    06/05/2017 / 12:42

    Sjajan tekst. Nisam konfliktna osoba, trudim se da ignorišem ono što se može ignorisati ali nekad ne mogu da otrpim neargumentovano iznošenje stavova, uvrede ad hominem ili klasičnu pasivnu-agresiju. Tada branim pravo na svoj stav dakle svoje mišljenje. Generalno, ljudi posmatraju stvari samo iz svog ugla a nekad i preuveličavaju problem da ne kažem tripuju. Ako uz to ide nadmenost i isključivost treba reagovati.

    • 08/05/2017 / 22:49

      Sve se slažem. Dramu naročito ne trpim. Generalno, to preuveličavanje. Takođe, ne podnosim nepravdu pa sam sklona da tu pokažem zube više nego igde. A neargumentovano iznošenje stavova je posebna jedna tema 🙂

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close Me
Looking for Something?
Search:
Post Categories: