Putopis na moj način – Deo 1: Berlin

Putopis na moj način - Deo 1: Berlin

Zar nije najbolja uspomena pisana (kucana) reč? Rešila sam, da iz tog razloga, na ovaj način dokumentujem svoje putešestvije po Evropi u trajanju od oko 10 dana. Na početku htela bih da napomenem da se svaki evro isplatio. Svaka slika, svaki detalj, svaki delić arhitekture posećenih gradova ostaće mi urezan u sećanje. Pričaću o najboljim i najgorim momentima. Pričaću o mestima i ljudima. Pričaću o sebi i svojim impresijama. Preneću slovima svoj svaki utisak. Ili, bar, svaki koga se sećam. Krećemo sa prvom destinacijom!

Berlin

Nakon celonoćne vožnje i slabog (gotovo neostojećeg) sna konačno stižemo. Nisam znala šta da očekujem. Oduvek sam se grozila nemačke zemlje i nemačkog jezika. I pomalo plašila. I pomalo divila, jer snažna je to zemlja, snažna privreda. Centar. Ili bar tako ja na to gledam.
Na prvi pogled Berlin izgleda hladno i sterilno. Sa gomilom užurbanih ljudi na ulicama, sa nepreglednim betonom sivim svuda dokle pogled seže. Ali ima u njemu nešto. Ne znam da objasnim. Nema toga što ja obično volim u gradovima, ali bih mogla sebe da zamislim kako tamo živim. Zašto? Zato što je dovoljno velik da se ne poznaju svi, a dovoljno mali da mogu da se snađem.  Zato što ima šta da se vidi. Zato što ima istoriju.
Šta smo sve videli? Stub Pobede, katedralu, ostatke berlinskog zida, muzeje. Dvorac. Vrt. Parkinge. Šarenilo. Spoj starog i novog.
Stub pobede. Impozantna građevina. Šteta što je hitlerovksa.
Crkva. Odnosno katerdrala. Ne znam čija. Ime je nebitno. Ispred nje je ogroman travnjak sa fontanom. Po lepom danu ljudi se tu smeste i razgolite i sunčaju. Zabavno. I lepo. Nisam mogla da prestanem da se divim samoj građevini. Tamna je. Osenčena. I divna. Služi kao orijentir za izgubljene turiste.
Zgrada parlamenta Nemačke sa kupolom na vrhu. Pogled iz kupole na grad je predivan. To sam saznala na težak način. Na ulazak u kupolu se čeka i do 2.5 časa (ja sam bia jedan od tih srećnika), ali vredelo je. Jedan skup, stakleni golubarnik za ljude.
Brandenburška kapija na trgu Parizer (ne suhomesnati proizvod). Vrlo razmetljivo.
   Bila u famoznom Starbucks-u. Šolje za čaj su im ogromne. Čaj divan. Ja zadovoljna. Ništa bez crvenog karmina. Tu je bilo, naravno, vremena i za osvežavajuća pića. Mango je u pitanju.

                

Ostaci berlinskog zida. Ili kako bi Berlinci to nazvali: “Topografija terora”. Bolno je čitati šta je sve rađeno radi nekih nečovečnih ciljeva. Posebnu pažnju sam obratila na progon homoseksualaca. Ljudi se nisu mirili ni tada ni sada sa ljubavlju, a sa ratom da.

Opšti utisak

Berlin je mnogo više nego što sam očekivala. Obično se ne zaljubim u takve gradove. Drugačije od onog čemu obično težim. Ali ima toliko mesta kvalitetnih koje vredi obići. Užurban neki tempo u kojem grad funkcioniše, a ipak, prijatno mesto da lutaš sam. Toliko.

Ako vam se video tekst podelite ga sa prijateljima na društvenim mrežama! Ako ste bili u Berlinu pišite svoja iskustva u komentaru!
Kristina Vuković
Follow:
Kristina Vukovic
Kristina Vukovic
Share:

1 Comment

  1. Kris
    01/05/2014 / 20:17

    Drugi deo verovatno sutra, dok su sećanja još sveža

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close Me
Looking for Something?
Search:
Post Categories: