Nisam dovoljno bogata da kupujem jeftine stvari

Nisam dovoljno bogata da kupujem jeftine stvari

Ukoliko imate prosečne prihode i niste u nekoj otežavajućoj okolnosti (tipa nezaposlena samohrana majka) velika je verovatnoća da ipak možete bolje sa novcem. Hajde da razmotrimo temu kupovine skupih i jeftinih stvari: šta se više isplati.

Napomena: nisam bogata niti sam iz bogate porodice. Krenula sam da radim 2014. godine i od tada sam gotovo neprekidno zaposlena i sama kupujem kozmetiku, garderobu, tehniku i plaćam putovanja (osim kada putujem službeno). Sve što ovde pišem vazi i za muškarce i žene, mlađe i starije.

Da li je cena uvek merilo kvaliteta?

Ne. Ali često jeste. Priznali vi to ili ne.

Možda nemam višedecenijsko iskustvo u kupovini odeće, obuće i bele tehnike, ali i na osnovu dosadašnjih svojih kupovina mogu da iznesem opšti zaključak – da visoka cena gotovo uvek garantuje dugovečnost predmeta.

Tokom godina sam više puta testirala ovu svoju pretpostavku tako što sam, kada mi je bilo potrebno nešto kvalitetnije i što bi trebalo da traje dugo (npr čizme) kupovala njihovu jeftinu alternativu. Malo je reći da se to moje ulaganje završilo kao apsolutna propast, jer se predmet raspao dok sam rekla “evro”.  Onda to isto morate kupiti opet, i opet, i tako u nedogled. Na kraju vaš skuplje košta.

Nisam dovoljno bogat da kupujem jeftine stvari. (Britanska poslovica)

Ovo nije jedini primer, a uočila sam i neke druge pojave. Primetila sam da mi relativno jeftine stvari traju mnogo kraće i ne zadovoljavaju moje potrebe u potpunosi što implicira da, nakon nekog vremena, ipak moram da kupim skuplju stvar koja će imati sve one karakteristike koje su meni potrebne. Kako god okreneš, kvalitet nema alternativu.

Kupujte manje, odaberite dobro. Neka odeća traje. Kvalitet, a ne kvantitet. Svi kupuju mnogo odeće. (Vivijen Vestvud)

Ne kažem da je uvek ovakav slučaj. Može se dogoditi da i jeftine stvari budu kvalitetne ali to je, po mom mišljenju, zaista izuzetak od pravila. To se može desiti ukoliko kupujete polovne stvari. One su često jeftinije od novih, a mogu biti jednakog kvaliteta – cena je smanjena samo zato što su već upotrebljavane.

 

Odnos cena – kvalitet i trošak po upotrebi

 

Kako biste najlakše utvrdili da vam se nešto isplati uzmite u obzir 2 pokazatelja:

  1. odnos cena – kvalitet
  2. trošak po upotrebi

Utvrđivanje odnosa cena – kvalitet za stvar koju kupujete omogućiće vam da ne “preplatite”, odnosno, da za lošiji kvalitet ne date previše novca. Ukoliko odlučite da potrošite određenu svotu novca (manju ili veću) na neki komad garderobe ili na tehniku, pobrinite se da kvalitet bude u skladu sa tom cenom.

Naravno, ako dajete manje novca svakako da biste voleli da dobijete stvar nesrazmerno većeg kvaliteta, ali šta kada je obrnuto? Ne biste želeli da vam se to desi, zar ne? Zato morate imati na umu navedeni pokazatelj.

Posmatrajte kupovnu kao investiciju - za to vredi razbiti kasicu
Posmatrajte kupovnu kao investiciju – za to vredi razbiti kasicu

Trošak po upotrebi (poznat i kao trošak po nošenju) važan je kod kupovine skupljih stvari, Ukoliko razmatrate da li zaista treba da kupite nešto, a cena mu nije mala, razmislie koliko ćete to koristiti/nositi. Podelite njegovu cenu sa brojem upotreba i dobićete trošak po upotrebi. Da li je zanemarljivo nizak? Ako jeste, to znači da vam se ta kupovina isplati.

 

Novo ili polovno

 

Ove teme smo se već dotakli u prvom odeljku kada sam rekla da se pri kupovni polovnih stvari može dogoditi da kupimo veoma kvalitetnu stvar za malo novca. Međutim, treba znati kada treba stati. U nešto starijem tekstu Da li nam zaista trebaju sve te materijalne stvari pisala sam na temu opravdanosti kupovine, i da li nas ona uopšte čini srećnim. Spominjem ovo sada jer ljudi često pri kupovni polovnih stvari preteraju i često kupe ono što im ne treba samo zato što je jeftino (slično se dešava i za vreme sniženja).

Treba da iskoristite mogućnosti koje vam daje kupovina polovnih stvari, naročito kada je reč o tehnici. Ukoliko vam je stalo da imate kvalitetnu tehniku (laptop, računar, telefon), a nemate novca za najnovije modele, tržište polovnih aparata će biti idealno za vas!

Međutim, treba imati u vidu da čim je nešto polovno, ono je već iscrpelo deo svog životnog veka, i pitanje je koliko života u njemu je ostalo. Takođe, vi ne znate kako je pređašnji vlasnik brinuo o njemu. To je jedan od razloga zbog čega ja ne kupujem polovnu tehniku. Radije ću kupiti nešto novo i prosečnog kvaliteta, nego polovno. Jednostavno želim da od početka imam uvid kako se pazilo na određeni aparat.

Takođe, mislim da je savršeno opravdano kuputi “polovnu” kuću/stan, polovan automobil ili nešto slično. To je već potpuno druga kategorija.

 

Kupovina na čekove, rate, kredit i odloženo plaćanje

 

Kupovina na kredit i na rate je toliko omiljena u našem regionu da ponekad pomislim da su naši ljudi čisti mazohisti. Verujem da veliki broj korisnika ovih usluga i ne zna na šta pristaju, niti u šta se upuštaju – naročito kada je reč o kreditu.

U svim ovim navedenim slučajevima vi odvajate od svoje buduće potrošnje kako biste kupili nešto sada. Time stvarate veću neizvesnost sebi u budućnosti i sebe izlažete pritisku.

Da li trošite svojih mogućnosti?
Da li trošite svojih mogućnosti?

Međutim, ipak mislim da su ovi načini plaćanja, a naročito kredit, potpuno opravdani kada je reč o kupovini-investiciji tipa:

  • kupovina automobila,
  • kupovina nekretnine,
  • renovacija nekretnine,
  • pokretanje biznisa,
  • ulaganje u mašineriju/mašine/opremu koja je porebna za posao.

Kupovina takvih stvari je bukvalno investicija, jer kroz određeni period vi očekujete ne samo povraćaj novca, nego i zaradu.

BIlo kako bilo, mmoje generalno mišljenje je da kreditne načine plaćanja treba izbegavati u širokom luku, osim ako nije reč o investiciji.

Sumiranje

Htela sam malo da se posvetim ovoj temi jer je ovo sporna tačka u finansijama stanovnika našeg regiona. Naviknuti na krizu, hiperinflaciju, rat i nemaštinu, veliki deo nas ne zna šta znači stabilan prihod niti finansijska sigurnost. Ipak, verujem da je planiranje ključ svega, pa i upravljanja ličnim finansijama. Uvek možete bolje.

Još interesantnih tekstova koji će vam se možda svideti:

Sta mislite u o “investiranju” u skuplju odeću ili obuću? Da li se vama pokazalo da je cena merilo kvaliteta? Pišite mi u komentaru, ili mi se javite na kristina@accordingtokristina.com ako želite da pišem na neku određenu temu u vezi sa ličnim finansijama.

Ako vam se ovaj tekst svideo podelite ga sa drugima na društvenim mrežama ili pošaljite nekome kome mislite da će biti od koristi. Želite još ovakvih tekstova? Prijavite se na moj mesečni Newsletter i jednom mesečno ću vam slati nove tekstove u inbox. Hvala na čitanju.

Ovaj tekst je ažuriran od strane urednice u cilju osvežavanja, veće tačnosti i aktuelnosti teme.

Decembar, 2020.

Ovaj tekst je ažuriran od strane urednice u cilju osvežavanja, veće tačnosti i aktuelnosti teme.

Follow:
Kristina Vuković
Kristina Vuković

Volim da putujem i da čitam knjige. Nekad i previše. Apsolventkinja Ekonomskog fakulteta u Beogradu, digitalni marketar po zanimanju. Dobrodošli na moj mali blog.

Find me on: Web | Twitter/X | Instagram | Facebook

Share:

9 Comments

  1. 13/02/2018 / 22:28

    Sjajan tekst! U potpunosti se slazem!

  2. 17/02/2018 / 15:57

    Odličan post! Jako zanimljiva tema i slažem se sa tobom u većini. 🙂

    • 18/02/2018 / 09:28

      Drago mi je da imam istomišljenike. Hvala na komplimentu! 🙂

  3. 22/02/2018 / 13:19

    Opet super tekst! 🙂

    Iako se u načelu slažem s poslovicom iz naslova, konkretno u odjeću ne ulažem puno, čak ni u čizme i kapute. Ne znam, nekako se bojim da mi se to za par godina više neće sviđati, možda smršavim/udebljam se, slučajno nešto ogrebem/poderem (a ne može se popraviti) itd.

    Rabljeno isto dosta kupujem (posebno stvarima kojima nakon “tri korištenja” cijena rapidno padne, npr. mobitelima). I da, za bebe se masa stvari može pronaći rabljena (kolica, krevetić, odjeća…).

    • 25/02/2018 / 20:54

      Eto a ja baš obrnuto, za čizme bih dala najviše novca 😀 Razlikuju se ukusi i potrošačke navike naravno. Meni se nikada ne dešava da mi se nešto ne sviđa nakon što sam kupila ili slično, jer imam dosta izgrađen stil za oblačenje i odmah znam da li ću nešto nositi ili ne, a ne kupujem ono što neću nositi jer to nema smisla 😀

      Sve zavisi od navika 🙂

  4. 24/02/2018 / 08:02

    Moja baka je govorila “ako ne znas sta valja, kupi ono najskuplje”. Nazalost to je uglavnom pravilo, e sada, ne moramo preterivati sa cenama, previse je stvari na trzistu sa nerealnim cenama. Ali kako je nerealno visokih tako je i nerealno niskih. Sve je u pametnoj kupovini, ako zelite da ustedite morate gledati stalno, hvatati popustei akcije. Tako mozete naci balans izmedju svog dzepa i kvaliteta 🙂

    • 25/02/2018 / 20:51

      Slažem se apsoultno. Važno je sve vreme znati šta želite i onda ga kupiti kada na to naiđete, a da mu je cena prihvatljiva. Hvala na komentaru!

  5. 11/01/2021 / 17:57

    A nekako kod nas je postalo baš stravično kad su u pitanju cene. Igrom slučaja nedavno sam došla u posed automobila, koji je pre 2 i po godine u Srbiji plaćen 2500 evra. Trenutno vredi 1400-1500 (prema sajtu Polovni automobili). Baš sam danas dobila papire od uvoza – neko ga je vozio 15 godina, i onda za njega u servisu dobio 850 evra, tj. na tu je vrednost procenjen (da se ne upuštam u detaljisanje, pošto sam dosta vremena provela u toj zemlji i znam kako to kod njih funkcioniše). Nakon toga uvezen kod nas i plaćen 2500, što već pomenuh na početku. Nije li stravično to što u zemlji u kojoj je minimalac 1500 evra auto vredi 850 evra, onda se uveze kod nas, gde je minimalac 200 evra, ili 250, tako nešto, i da nam ga ovde prodaju za 3 puta veću cenu?

    Poenta je da ni ta polovna roba kod nas ne košta koliko bi trebalo da košta. Samo dokaz kolika smo propast od sistema.

    A što se tiče čizama – jaoooo, de me nađe! Sva me obuća žulja, i kad kupim nešto novo prvo mi uništi stopala od žuljeva, a zatim legne i ja to nosim bar 10-15 godina. Zato smatram da je bolje i isplativije kupiti kvalitetne kožne ćizme ručne izrade (neko čuo za Bratscher custom made shoes?) za 200 evra koje će da ti traju bar pola života nego nešto od skaja ili plastike za, recimo, 50 evra, što će ti stradati za godinu-dve. Drugi je problem što nemam 200 evra na kamari za te iste čizme. Ali Bračerov izlog mi je kao čuvena scena iz Doručka kod Tifanija.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Close Me
Looking for Something?
Search:
Post Categories: