
Ovog puta pričamo na jednu tešku, ali značajnu temu: šta posle gadnog raskida. Nema ko nije prošao kroz ovo. Potrebno je, posle ovakve teške situacije, prihvatiti stvari onakve kakve jesu, i dati sebi dovoljno vremena da nastavite dalje. U nastavku teksta pročitajte neka moja zapažanja o ovom osetljivom periodu, šta je meni pomoglo da to prevaziđem, i šta sam na tom putu saznala o sebi.
Šta posle gadnog raskida? “Hajde dođe sebi dok još imaš kome”
- Što smo raskinuli? ili
- Što nismo ranije raskinuli?
Bilo kako bilo, da li ste ostavljeni ili Vi ostavljate, zna da bude teško jer je to “kraj jedne ere” u Vašem životu. Cilj je proći kroz sve to i ostati normalan. Ne nužno jak, jer bude trenutaka kada su Vam osećanja ogoljena a Vi uzdrmani do korena, nego baš normalan. Sve se prevaziđe, samo uz pravi stav.
Nakon 2 svoja gadna raskida i slušanja priča o mnogim drugima, primetila sam neke faze kroz koje prolazimo posle ovakvog događaja. Ovde ću ih opsati i predložiti kako da se nosite sa sobom u zavisnosti od stadijuma evolucije svojih osećanja.
Ove faze su:
- Inkubacija,
- Izolacija i
- Revitalizacija.
Faza 1: Inkubacija
U ovom periodu trudićete se da ne mislite na to, stalno ste zauzeti, kafane/diskoteke/žurke/splavovi način života, viđanja sa društvom. Neki čak “upadnu” i u novu vezu. Mnogo učite, mnogo radite, sve da biste sebi odvukli pažnju, ali ne uspeva uvek. Uz opasnost da razjarim ljude, ovom prilikom ću citirati pesmu Svetlane Ražnatović: “Al’ noću kad se sama pokrijem, pomalo bedno je…“, koja opisuje momenat kad ostanete sami sa svojim osećanjima i mozak Vam se odmah prebaci u stanje nedostajanja, žaljenja. A to nije zdravo. Tako se nećete oporaviti.
Savet: koliko god da se tada trudili da skrenete sebi pažnju sa bola, ne radite to suštinski. Ovde se slažem sa poznatim Love Coach-om Matthew Hussey-em kada kaže da je potrebno da nađete neki bitan projekat koji će zaokupiti Vašu pažnju u smislu da osetite da napredujete na nekom polju. Šta to u prevodu znači: prebacite svoju pažnju na nešto što će zaista doprineti Vašem razvoju, bilo da su to ispiti, posao, neki hobi, projekat… Bilo šta putem čega biste Vi osetili napredak, a imaće koristi za Vaš život ili karijeru.
Šta mislite, kako je nastao ovaj blog? :
Faza 2: Izolacija
Faza 3: Revitalizacija
![]() |
Izvor |
Ukoliko je veza koju ste raskinuli bila znatno ozbiljna i na nivou zajedničkog života, stvari mogu biti malo komplikovanije. U zavisnosti od situacije u kojoj se rastajete, i u kakvim odnosima ostajete, odvijaće se dalji proces razdvajanja svega što posedujete, ili na čemu ste zajedno radili. Ovog puta ne pričam o podeli potencijalne zajedničke imovine, već o stvarima kao što stan koji ste iznajmiljivali, aparate koje ste zajedno kupovali, pokloni koje ste zajednički dobijali od drugih ljudi. Sve su to materijalne stvari, ali ipak su sentimentalne, i treba se utvrditi vlasništvo nad njima.
Posledice raskida mogu biti ne samo emotivne, već i finansijske, u slučaju da na jednom od vas ostaju određeni troškovi, pozajmice koje treba da se vrate, ugovorne obaveze (za internet, kablovsku i slično).
Kako krenuti dalje kada vas čeka toliko sitnica koje je potrebno regulisati? Evo nekih koraka koje možete da sprovedete, a koje će vas pripremiti za povratak u “normalan život”:
- Stavite na papir sve sporne stvari, troškove i obaveze – na ovaj način imaćete lakši pregled u visinu izdataka i njihovu periodiku, nego da razmišljate napamet.
- Povedite iskren i ozbiljan razgovor sa svojim bivšim partnerom/partnerkom – pitajte koje su preferencije druge strae, da li nešto želi da ponese iz zajedničkog stana,. a što ste zajedno kupili. Ukoliko su upitanju ugovorne obaveze koje ste zajedno plaćali, a traju još neko vreme, pitajte da li namerava da raskida ugovor, daje deo novca (ukoliko je samo ta osoba to koristila – na primer internet) ili ništa od ponuđenog. Pokušajt da minimizirate svoje troškove i da otkažete sve što se može otkazati, a što vi više ne koristite.
- Napravite vaš ” bastion” i osigurajte svoj položaj – ukoliko ostajete u zajedničkom stanu, tražite isplatu svih dosadašnjih troškova i ključeve stana. Dajte realan i pristojan ok za iseljenje svih stvari. Ukoliko vi izlazite iz stana, isplatite obaveze, vratite ključeve, pronađite novi stan (ili se možda, za početak, vratite kod roditelja). U ovom trenutku će vam biti potrebna sva podrška koju možete da dobijate.
Zapamtite: To što ste sami ne znači nužno da vam je gore nego u vezi. Bolje da imate svoj mir i da ostavite sebi vreme da razmislite, nego da po cenu stresa, razočaranja i izdaje ostajete sa nekim. Niko nije vredan toga.
Ako vam se ovaj tekst svideo podelite ga sa drugima na društvenim mrežama ili pošaljite nekome kome mislite da će biti od koristi. Želite još ovakvih tekstova? Prijavite se na moj mesečni Newsletter i jednom mesečno ću vam slati nove tekstove u inbox. Hvala na čitanju.
Ovaj tekst je ažuriran od strane urednice u cilju osvežavanja, veće tačnosti i aktuelnosti teme.
Hvala najlepše, trudim se. 🙂
Volim tvoje tekstove. Kao neko ko jeste psiholog, mogu ti reci da ti u velikoj meri razmisljaj i pises bas kao neki psihlog 🙂 Iskustvo i samoanaliza su cudo!
Svidjaju mi se faze koje si pobrojala, otprilike je to to. I najvazniji je onaj deo generalizacije nakon raskida – jako puno ljudi trosi cak i godine na nju i strahuje da se ponovo veze za drugu osobu, ne bi li otvorio mogucnost novog povredjivanja. Zivot nam nikad ne pruza garancije te je iznova vredno rizikovati, narocito kada je u pitanju mogucnost necega tako lepog kao sto je ljubav.
Prvo hvala na komplimentima, trudim se 🙂 Drugo, slažem se za temperament. Ne reagujemo svi isto. Na primer ja odmah pređem u drugu fazu, prva faza ne postoji kod mene… Rekla si ovde toliko dobrih stvari, da razmišljam kako se ja toga nisam setila. Na primer ovo za umanjivanje značaja veze. Kad razmislim bolje, to se često javlja. Mislm da je upadanje u drugu vezu dok su ti osećanja još "rovita" nešto najgore što možeš da uradiš. Što bi ti rekla, dok ne počistiš "repove" i ne rešiš u svojoj glavi, nema pravog napretka. Slažem se skroz.
Ovaj komentar me je naterao još malo da razmišljam o ovome. Ima tu, izgleda, još materijala za pisanje. 😀
Ne slažem se u potpunosti, ali uvek volim da pročitam tuđa mišljenja i iskustva 😉 Mislim da sve ovo umnogome zavisi od temperamenta osobe. Ja se više pronalazim u ovim slikama na kojima su prikazani muškarci, iako sam žensko. Posle gadnih raskida nisam nikada imala faze poricanja, već odmah gledam da izbacim iz sebe tugu i depresiju plakanjem, negiranje i potiskivanje samo pogoršava stvari jer se nakon toga "pukne" ili se projektuje u sledećoj vezi ako se negativne emocije nakon raskida "ne prorade" i ostanu potisnute, a mislim da je posebno izraženo ako se odmah uleti u drugu vezu. Ovo već pišem iz svog iskustva jer sam ranije uvek imala "rezerve" i tako pokušavala da zaboravim, umanjivala sam značaj prethodne veze, bivšem bih "prišivala" svaku negativnu osobinu koje bih mogla da se setim ako ju je iskazao i u najmanjoj meri… Dok nisam dobro razmislila, na šta me je naveo period usamljenosti iz "neljubavnih" razloga i dok nisam uvidela da treba da počistim sve "repove" iz starih veza, da treba da se rešim svake rezerve i upuštam u nove veze tek kad prebolim prethodnu (koliko god trajalo), nisam uspela da uđem u zdravu vezu. Sada sam, hvala bogu, u jednoj takvoj i da nisam raščistila sve od ranije što sam imala, ne verujem da bi bila ovakva kakva je.
U svakom slučaju, dobar tekst, sviđaju mi se i ostali, samo nastavi sa pisanjem 😉